Vatrogasnim šmrkom na bacač plamena

Filmski serijal John Wick o osvetničkim i drugim smrtonosnim pohodima negdašnjeg plaćenog ubojice iz naslova kojeg je iz mirne mirovine na stazu bespoštedne akcije vratio zločin u kojem je ubijen njegov četveronožni ljubimac, bigl Daisy, otpočeo je 2014. filmom John Wick, u režiji debitanta Chada Stahelskog, dotad istaknutog kaskadera. Tvorci nisu imali ambicije veće od uobičajene nade u komercijalni uspjeh djela snimljenoga za tridesetak milijuna dolara, skroman proračun u holivudskim okolnostima. Karijera glavnog glumca Keanua Reevesa u to je vrijeme bila na klimavim nogama, a mnogi su distributeri odbili preuzeti film te se isprva činilo da mu budućnost nije osobita. Međutim. Distribucijska tvrtka Lionsgate Films mali je film odlučila predstaviti kao senzacionalan, promišljenom je marketinškom kampanjom to i postigla, te je John Wick postao velikom uspješnicom, zaradivši diljem svijeta 86 milijuna dolara. Pohvala nije manjkalo ni od kritičara, a uz vizualni dizajn najprivlačnijom je vrlinom istaknuta atraktivnost prizora akcije i obračuna. Bili su domišljato osmišljeni, uzbudljivo koreografirani i umješno režirani. Osobito obilježje bilo je to da su snimani u dugim kadrovima, bez ili s malo rezova, što je svjedočilo o tomu da se sukob ispred kamere doista odvija tako kako ga vidimo, da je prikazana filmska predstava stvarna, a ne rezultat montažne čarolije i iluzije.

Mada namjera Johna Wicka nije bila uvjeravati gledatelja u to da gleda nekakvu realnost, nego mu neskriveno ponuditi eskapističku patvorinu, dojam zbiljnosti borbi pridonio je uzbudljivosti i divljenju vještini izvedbe, bio pojedini gledatelj toga svjestan ili ne. Do 2023. uslijedila su tri nastavka, svi velike uspješnice, s ukupnom zaradom od preko milijardu dolara. Neki su kritičari serijal proglasili jednim od najboljih uopće, a prvi i posljednji film, John Wick 4 (John Wick: Chapter 4), svrstali među najbolje akcijske filmove svih vremena.

Znakovi stvaralačko-proizvodnog zamora nisu se pojavili niti se publika zasitila, no odlučeno je da se, zašto ne, ucijepi nova grana franšize u kojoj će osveta biti na plećima djevojke. I tako je izmozgana i ostvarena Balerina (Ballerina, 2025), radnjom smještena u vrijeme između trećeg i četvrtog Wicka. Princip je isti. Priča, kakva-takva, i likovi ovlaš naznačenih osobina, odnosno tipova, tu su da bi povezali nizove dinamičnih, vatrometnih, raskošno izmaštanih prizora sukoba, kreševa, borbi, dvoboja, okršaja, izvedenih majstorskom umješnošću i znalačkim rabljenjem prvorazrednih filmotvoračko industrijskih resursa američke kinematografije. Razlike su u tomu što je u središtu zanimanja prethodno neiskusna mlada borkinja, dok je u Johnu Wicku to bio prekaljeni sredovječnik, a pod redateljskim vodstvom Lena Wisemana (1973) odustalo se od pristupa akcijskim sekvencama u dugim kadrovima i pribjeglo uobičajenijim brzometno montiranim nizovima kraćih i kratkih kadrova bilježenih iz svih mogućih kutova.

Junakinja Eva (Ana de Armas) – u Johnu Wicku 3 (John Wick: Chapter 3 – Parabellum) pojavila se tek nakratko, igrala ju je Unity Phelan – kao djevojčica je svjedočila ubojstvu svoga oca kojeg su smaknuli pripadnici Kulta, tajne organizacije kojoj je, čini se, jedina misija ubijanje. Žrtva je bila i Evina majka. Za siroče se pobrine Winston Scott (Ian McShane), vlasnik lanaca hotela Continental, sigurnog utočišta i zone mira međunarodnih ubojica svih vrsta. On Evu smjesti u strogu školu za balerine koje, čini se, nikad nigdje ne nastupaju, ali su uz ples obučene da postanu, što drugo, nego vrhunske ubojice. Izvanredno uvježbana, Eva će se oteti nadzoru i krenuti svojim putom. Osvete. Na kojem će se susresti i sa samim Johnom Wickom.

Tanka vlas priče, prstovet-dva karakterizacije, obilje vizualne estetike i neštedimične količine akcije temeljne su sastavnice Balerine, od koje ne bi ni trebalo zahtijevati više. Posve dovoljno da zadovolji dosadašnje poklonike Wickova svijeta, moguće da i privuče nove. A nije zgorega primijetiti da je ovaj najnoviji prilog unosnoj franšizi usmjeren ponajprije na prikaz nasilja, nadjeven s ponešto više humora te duhovitim referencama što sežu dalje od očekivanog, kao što su Čajkovski i Tarkovski (Petar Iljič i Andrej) te Buster Keaton. Veličanstveno ostvaren prizor dvoboja bacačem plamena i vatrogasnim šmrkom potkraj filma impresivan je, a istovremeno apsurdno humorističan kako u konceptu, tako i u izvedbi. 

Od premijere početkom lipnja Balerina je privrijedila tridesetak milijuna dolara povrh proračuna od devedeset milijuna, što bi trebalo značiti da je novim izbojkom postignuto željeno te da će serijal biti nastavljen, sad barem u dva smjera.